Zoonoze

Zašto se neke infekcije sa životinja prenose na ljude i koliko je tu slučajnosti?

freepik

freepik

Nedovoljno pečeno meso, ugriz komarca, kontakt sa stokom ili slučajan susret s krpeljom na livadi… Sve su to naizgled bezazlene svakodnevne situacije koje, premda se to rijetko događa, mogu dovesti do prijenosa ozbiljnih bolesti sa životinja na ljude. Takav prijenos naziva se zoonotska infekcija.

Iako je trenutačna globalna zdravstvena situacija stabilnija nego u periodu pandemije COVID-19, Svjetska zdravstvena organizacija i dalje je na oprezu jer nove virusne prijetnje stalno izranjaju. Teško ih je predvidjeti, a upravo ta neizvjesnost zahtijeva stalnu pažnju i spremnost zdravstvenih sustava diljem svijeta. Svaki takav slučaj podsjeća nas koliko je važno pratiti interakciju između ljudi, životinja i okoliša kako bi se na vrijeme spriječila potencijalna nova kriza.

Marc-Alain Widdowson, voditelj tima za visokorizične patogene za europsku regiju u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji WHO ističe da nove mogućnosti prijenosa bolesti moramo ozbiljno shvatiti. Sve veća međusobna povezanost ljudi i životinja, zbog putovanja, urbanizacije i uništavanja prirodnih staništa, povećava rizik da se virusi prošire na nova područja i populacije.

Što duže virus cirkulira u novim vrstama, to je veća vjerojatnost da će mutirati i postati učinkovitiji u prijenosu među životinjama ili ljudima.

Više je razloga zašto virusi postaju sve uspješniji u prelasku na ljude:

  • Neke bakterije i virusi nisu „izbirljivi“ i mogu zaraziti različite vrste. Primjer je antraks, koji može preživjeti godinama u tlu i zaraziti i životinje i ljude.
  • Sve više zadiremo u prirodna staništa, tjerajući divlje životinje bliže naseljima. Primjer je širenje Nipah virusa u Indoneziji do kojeg je došlo radi sječe šuma.
  • Smanjenje bioraznolikosti uzrokuje da se patogeni koncentriraju u manje ali češće vrste.
  • Trgovina divljim životinjama donosi viruse iz različitih ekosustava na nove lokacije.
  • Klimatske promjene šire područje na kojem žive prijenosnici bolesti poput komaraca.
  • Virusi se stalno mijenjaju i mutacije su njihov prirodan proces.

Primjeri kako se šire bolesti

Do 2022. mpox (majmunske boginje) bio je ograničen na Afriku, a zaraza se širila putem ugriza ili kontaminirane hrane. No 2022. pojavili su se slučajevi u Europi kod osoba koje nisu bile u Africi. Virus se počeo prenositi spolnim putem, osobito među muškarcima koji imaju odnose s više partnera što je posve nova i neočekivana ruta prijenosa.

Kako se zaštiti od krpelja i što nikako ne smijete učiniti ako primijetite ubod

Slično iznenađenje dogodilo se 2024, kada je u SAD-u otkrivena ptičja gripa (H5N1) kod mliječnih krava. Bilo je to prvi put da se virus širi među sisavcima. Kasnije su zabilježeni i slučajevi zaraze kod ovaca u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Zašto su ovakvi prijenosi opasni?

Dobra vijest je da se virusi poput H5N1 i mpoxa u svojoj osnovi nisu značajno promijenili. Većina zaraženih ljudi bili su izravno izloženi zaraženim životinjama, a prijenosi među ljudima zasad su rijetki.

No sve češće pojave ovakvih slučajeva upozoravaju koliko smo u osnovi ranjivi. Od listopada 2024. zabilježeno je i nekoliko uvezenih slučajeva nove varijante mpoxa u Europi, uključujući prijenose unutar kućanstava.

WHO stoga surađuje s vladama, znanstvenicima i međunarodnim organizacijama kako bi spriječio i kontrolirao ovakve prijetnje. Blisko surađuje s FAO-om i Svjetskom organizacijom za zdravlje životinja (WOAH) kako bi se unaprijedilo praćenje i odgovor na pojavu novih bolesti.

Zoonoze, poznato je, nisu nova pojava, ali globalizacija, klimatske promjene i ljudski utjecaj na prirodu učinili su ih nepredvidivijima i opasnijima. Brza reakcija, praćenje, suradnja i svijest o rizicima ključni su za zaštitu zdravlja ljudi i životinja u budućnosti.

Dijana K.M.


Podijeli: Facebook Twiter