Anesteziologija je grana medicine bez koje mnogi kirurški zahvati jednostavno ne bi bili izvedivi. Metode anestezije kojima se medicina koristi svakim danom napreduju pa se suvremena anestezija smatra iznimno sigurnom. Rizik smrtnog ishoda kod zdravih pacijenata danas iznosi oko 1 na 200.000. Većina perioperativnog rizika, koji iznosi svega 0,5 do 1 posto, proizlazi iz osnovne bolesti i samog kirurškog zahvata, a ne iz anestezije, objašnjava anesteziolog Ivan Šitum iz KBC-a Zagreb. Većina ozbiljnih komplikacija (problemi s dišnim putovima, hemodinamska nestabilnost ili pogreške u primjeni lijekova) koje bi eventualno mogle proizaći iz anestezijskog postupka su preventabilne monitoringom, standardiziranim protokolima i timskom suradnjom liječnika.

Suvremena tehnologija, priprema pacijenata za anesteziju i precizno vođenje postupka osiguravaju sigurnost anestezije: “Napredni monitori moždane aktivnosti omogućuju individualiziranu titraciju anestetika. Infuzijske pumpe koriste farmakokinetičke modele za stabilnu sedaciju i brže buđenje. Video-laringoskopi znatno povećavaju sigurnost upravljanja dišnim putem. Ultrazvuk je postao standard za regionalnu anesteziju i brzu procjenu hemodinamike. Protokoli ubrzanog oporavka naglašavaju važnost dobre preoperacijske pripreme, pažljive intraoperativne skrbi i rane mobilizacije. U KBC-u Zagreb to se provodi kroz ambulantu za perioperacijsku pripremu i prehabilitaciju za veće zahvate što dokazano smanjuje komplikacije i skraćuje boravak u bolnici.”

Strahovi i zablude s kojima se pacijenti suočavaju

Mnogi zaziru od anestezije i pitaju se može li ona dugoročno naštetiti njihovu zdravlju, dok je drugi ne shvaćaju previše ozbiljno pa smatraju kako bi je trebali dobiti prilikom svakog, pa i najmanjeg zahvata. Istina je, naravno, negdje na pola puta.

Mnogi strahovi s kojima se pacijenti susreću rijetko su kada utemeljeni na stvarnim medicinskim činjenicama. Unatoč tome, potpuno je shvatljivo da se ljudi boje onoga što bi se moglo dogoditi dok su u stanju potpunog odsustva svijesti. S druge strane, neki ovaj ranjivi položaj povezuju s mogućnošću potpune svjesnosti tijekom operacije koju liječnici neće primijetiti, a pacijent će osjećati sve bolove. No, to se danas događa iznimno rijetko (1 do 2 na 1.000), a kada su u pitanju rutinski zahvati gotovo nikada. Također, rizik od ovisnosti o opioidima u perioperativnom razdoblju kod kratkotrajne primjene praktički ne postoji.

Freepik

Neki se pacijenti boje da se neće probuditi, a to je također zasnovano na pogrešnim pretpostavkama jer je djelovanje modernih anestetika predvidljivo. Dr. Šitum ističe i česti strah da će pacijent reći nešto “neprimjereno” prilikom buđenja što je, dakako, prilično neosnovano: “Moguće je kratkotrajno stanje zbunjenosti, no važno je znati da pacijenti uglavnom nemaju sjećanja na to razdoblje. Sve strahove najbolje eliminira otvoren i iskren razgovor s anesteziologom prije zahvata. Kada pacijent razumije što ga čeka i zašto se nešto radi anksioznost se povlači.”

Druga strana medalje su, kako smo spomenuli, ljudi koji misle da anestezija znači da će “tek lagano odspavati dok sve ne završi”. Važno je napomenuti da je moderna anestezija složen proces u kojem se kontinuirano nadziru disanje, cirkulacija, oksigenacija i odgovor na kirurški stres. 

Paradoks u zdravstvu: Anesteziolozi najplaćeniji u državi, a prosječna plaća sektora ispod prosjeka

Zanimljiva zabluda koju je dr. Šitum spomenuo odnosi se na crvenokose pacijente: “Postoji gotovo folklorni mit da osobe s crvenom kosom ne reagiraju na anesteziju. Istina je da određene genetske varijante mogu zahtijevati nešto veće doze nekih lijekova, ali razlike su male i u praksi lako prilagodljive. To nije problem, više zanimljiv biološki detalj.”

Kako se bira anestezija i koje su razlike između različitih vrsta anestezije?

Postoje tri osnovne vrste anestezije: opća, regionalna i lokalna. Razlike među njima odnose se na način djelovanja, ciljeve postizanja s obzirom na zahvat i pacijenta te područja koja zahvaćaju. 

• Opća anestezija zahvaća cijelo tijelo i odnosi se na potpuni gubitak svijesti prilikom kojeg pacijent ne osjeća bol, spava i nakon zahvata nema nikakva sjećanja. Pacijent dobiva lijekove u određenoj dozi kako bi došlo do opuštanja mišića, uklanjanja bilo kakve boli i sna. Kako bi se osigurala sigurnost disanje se potpomaže ili u potpunosti kontrolira aparatom dok anesteziolog za vrijeme trajanja operacije nadzire rad srca, krvni tlak i samo disanje. Namijenjena je složenim operacijama.
• Regionalna anestezija zahvaća određeni dio tijela, a prilikom njezine primjene pacijent ostaje budan ili je blago sediran.  Najpoznatiji primjeri su spinalna (brz i snažan učinak, traje ograničeno vrijeme) i epiduralna anestezija (djeluje postupnije, može se održavati satima ili danima), kao i periferni živčani blokovi (ciljano zahvaćanje pojedinih živaca ili živčanih spletova). Disanje pri ovoj anesteziji ostaje spontano. 
• Lokalna anestezija zahvaća točno određeno područje i koristi se kod manje zahtjevnih operacija. Pacijent je u potpunom stanju budnosti, disanje se odvija samostalno i sam učinak relativno je kratkog trajanja. 

Kada se govori o izboru anestezije koja će se primijeniti sve ovisi o individualnoj situaciji i pacijentu. Posao anesteziologa je da prije svake operacije pažljivo procijeni prirodu zahvata. Potrebno je znati o kakvom se zahvatu radi, koliko je invazivan, koliko dugo će trajati te kakvo je opće zdravstveno stanje pacijenta, kakva je funkcija srca i pluća, ali i postoje li neke anatomske posebnosti. 

Epiduralna može učiniti više od ublažavanja boli - mogla bi i spašavati živote

U obzir se moraju uzeti i indikacije, kontraindikacije te preferencije samog pacijenta. Iako je u različitim situacijama obično preporučljivo odabrati opću ili regionalnu anesteziju, u praksi se sve češće kombiniraju obje tehnike. Multimodalni pristup, osobito u sklopu protokola ubrzanog oporavka, pruža stabilnije uvjete i bolju kontrolu boli nakon operacije.

Posljedice anestezije i potencijalne opasnosti

Uobičajeno je da nakon što anestezija prestane djelovati, pacijent vrlo brzo povrati svijest, ali potpuna kognitivna bistrina može malo kasniti. Mučnina je prisutna u 20 do 30 posto slučajeva, a sklonije su joj žene, nepušači i osobe koje su se s njom ranije susrele. Uzrok ovom stanju je kombiniran i posljedica je učinka lijekova na centar za povraćanje, utjecaja operacije, ravnotežnog sustava i probavnog trakta.  Umor i moždana “magla” češće proizlaze iz operacijskog stresa, poremećenog sna, boli i analgetika, a ne “ostataka” anestezije. Vrtoglavica je obično posljedica ortostatskog pada tlaka ili dehidracije.

7 iznenađujućih činjenica o vazektomiji: Urolog otkriva što je istina, a što mit

“Trajna oštećenja mozga ili drugih organa izravno uzrokovana anestezijom iznimno su rijetka, osobito u elektivnim zahvatima kod stabilnih i dobro pripremljenih pacijenata. Kada se ozbiljne komplikacije pojave, najčešće su posljedica osnovne bolesti, hemodinamskih poremećaja ili težine samog zahvata, a ne djelovanja anestetika”, naglašava dr. Šitum dajući do znanja da zapravo nema potrebe za strahom. 

Ako se perioperativni moždani udar javi (u oko 0,1 do 1 posto slučajeva) ovisit će o vrsti operacije. Najveći je rizik u kardiokirurgiji te kod vaskularnih i hitnih zahvata. Mehanizmi uključuju poremećenu perfuziju i embolizaciju. 

Freepik

Sličan mehanizam stoji iza prolazne cerebralne hipoksije tijekom kardiopulmonalnih komplikacija. Rizik se reducira kontinuiranim monitoringom tlaka, zasićenosti krvi kisikom, ventilacijom i kod visokorizičnih zahvata praćenjem cerebralne oksigenacije. Ako se pojave ozljede živaca obično su povezane s položajem tijela tijekom zahvata produljenog trajanja, a ne s anestezijom.  

“Sistemska toksičnost lokalnih anestetika danas je gotovo isključena pravilnim tehnikama davanja (aspiracija, frakcioniranje doze). Važno je razlikovati elektivne i hitne zahvate. Kod planiranih operacija, uz dobru pripremu i stabilno stanje pacijenta, ozbiljne posljedice povezane s anestezijom ekstremno su rijetke. Kod hitnih operacija rizik raste zbog težine bolesti, hemodinamske nestabilnosti i manjka vremena za optimizaciju, a ne zbog anestezije kao postupka”, kaže dr. Šitum.

Prof. Eljuga o rekonstrukciji dojke pod regionalnom anestezijom: Nema straha, mučnine ni teškog buđenja

Pozitivno je da se s razvojem anesteziologije, novih tehnika i lijekova dolazi do rješenja koja omogućuju preciznije i kraće djelovanje s manje nuspojava. Novi anestetici i sedativi razgrađuju se brže i pacijenti se stoga bude “bistrije” i uz stabilniji krvni tlak.  Multimodalna i opioid-štedljiva analgezija, ultrazvučno vođeni blokovi i fast-track protokoli skraćuju oporavak i smanjuju mučninu, pospanost i respiratorne komplikacije.

Pametnije tehnike i novi lijekovi samu suvremenu anesteziju čine bržom, ugodnijom i sigurnijom. 

Budućnost anesteziologije u Europi i Hrvatskoj

Anesteziologija u Europi i Hrvatskoj u stalnom je razvoju i kreće se u nekoliko smjerova koji mijenjaju praksu. Sve se više širi uloga anesteziologa prema perioperacijskoj medicini, a u mnogim zemljama Europe to znači da su u proces uključene organizirane preoperacijske klinike koje procjenjuju nutritivni status, krhkost, anemiju i provode prehabilitaciju prije većih zahvata. Ovaj se model razvija i u Hrvatskoj. ERAS protokoli koji smanjuju komplikacije i ubrzavaju oporavak također su trend koji se širi i u kojem sudjelujemo i mi. 

AI sustavi više nisu nepoznanica, već se koriste kako bi se bolje predvidjele hemodinamske nestabilnosti i pomažu u titriranju dubine anestezije. Ipak, minimalno invazivna i robotska kirurgija zahtijevaju dodatnu prilagodbu tehnika. Pristup se sve više zasniva na personaliziranoj anesteziji, a regionalna anestezija nastavlja rasti zahvaljujući ultrazvuku, novim blokovima i kontinuiranim kateterima. 

Freepik

Sve se više razmišlja o održivosti što znači da se radi na smanjenju ekološkog otiska inhalacijskih anestetika. Potiče se prelazak na TIVA i tehnike niskog protoka. 

Mikroplastika više nije samo ekološki problem, evo zašto brine i liječnike

“Za Hrvatsku je posebno važna regionalna suradnja s centrima u Linzu, Milanu, Ljubljani i Budimpešti, koja omogućuje zajednička istraživanja i edukaciju. Važan korak za domaću anesteziologiju bit će daljnji razvoj nacionalnih istraživačkih platformi poput časopisa Croatian Journal of Anesthesiology and Intensive Medicine, koji može postati mjesto povezivanja stručnjaka u regiji i poticaj za veći znanstveni doprinos”, poručuje dr. Šitum. 

Još jedna zanimljiva inicijativa koju je Ivan Šitum spomenuo je i pokretanje udruge Anestezija čija je uloga izdavaštvo i edukacija, a preko koje se planira izrada letaka za bolničke čekaonice. Svrha projekta jest građanima omogućiti bolje razumijevanje anestezije i samih metoda rada kako bi se smirio strah i razbile predrasude kod pacijenata te kako bi liječnicima bio omogućen kvalitetan prostor za stručnu raspravu.