Na prvi pogled zvuči kao još jedan ekscentrični hit s interneta, ali polinukleotidi, fragmenti DNA dobiveni iz sperme lososa ili pastrve postaju jedan od najbrže rastućih trendova u estetskoj medicini. U malim estetskim klinikama širom svijeta, pa tako i u Europi, sve više klijenata odlučuje se na ovaj tretman koji obećava obnovu kože, smanjenje ožiljaka i zdraviji izgled. Za neke je to alternativa filerima, za druge nova nada u borbi s aknama, ožiljcima ili dehidracijom kože. A sve kreće od pomalo neočekivanog izvora, riblje DNA, piše BBC.

Polinukleotidi nisu „čista riblja sperma“, već mali fragmenti DNA izolirani iz lososa ili pastrve. Ljudska i riblja DNA dijele dovoljno sličnosti da ih tijelo prepozna kao „prijateljsku“ strukturu, zbog čega tretman potiče procese obnove kože. Cilj je potaknuti stanice na jaču proizvodnju kolagena i elastina, proteina koji koži daju čvrstoću i elastičnost.

Zašto su postali tako popularni?

Polinukleotidi su u posljednjih godinu dana eksplodirali na društvenim mrežama. Poznate osobe poput Charli XCX i članica obitelji Kardashian javno su pričale o „salmon skin“ tretmanima, nazivajući ih novom generacijom regenerativne njege. Za mnoge žene i muškarce radi se o opciji koja „osvježava“ kožu bez dodavanja volumena, što je čest prigovor kod filera.

Postupak se najčešće radi pomoću sitnih injekcija ili kanile koje polinukleotide unose ispod površine kože. Pacijenti opisuju tretman kao „kratak, ali bolan“, s osjetljivošću i laganim peckanjem. Cijena nije zanemariva jer se jedan tretman kreće od 200 do 500 funti, a većina stručnjaka preporučuje tri tretmana u razmaku od nekoliko tjedana, uz redovita „top-up“ osvježenja svakih šest do devet mjeseci.

Je li rinoplastika opasna?

Što kažu stručnjaci? Funkcionira li to doista?

Dostupna istraživanja pokazuju ohrabrujuće rezultate: poboljšanje hidratacije, smanjenje sitnih linija i ujednačeniji ton kože. No, dermatolozi naglašavaju da je tretman nov i da i dalje nedostaju veliki, dugoročni klinički podaci. Australski dermatolog dr. John Pagliaro ističe kako znamo da nukleotidi igraju ključnu ulogu u regeneraciji stanica, ali da još uvijek nije jasno koliko učinkovito fragmenti riblje DNA djeluju kada se ubrizgaju u ljudsku kožu. Dodaje kako bi medicinskoj zajednici trebalo više godina ozbiljnih studija prije nego se tretman u potpunosti prihvati kao standard.

Iako se većina pacijenata oporavi bez komplikacija, postoje i ozbiljniji slučajevi. Amerikanka Charlotte Bickley opisala je svoje iskustvo. Nakon tretmana razvila je infekciju, upalu i tamne podočnjake koji su bili gori nego prije. Prema njezinom mišljenju, problem je bio u tome što je materijal ubrizgan previše duboko. Tretman može izazvati crvenilo, oticanje i modrice, a u rijetkim slučajevima i alergijske reakcije, infekcije ili poremećaje pigmentacije ako se ne aplicira pravilno.

Polinukleotidi su u Velikoj Britaniji registrirani kao medicinski uređaj, ali nisu regulirani kao lijek što znači da ih mogu koristiti i osobe bez medicinske naobrazbe. Stručnjaci upozoravaju da se na tržištu pojavljuju proizvodi neprovjerenog podrijetla, bez kvalitetnih testiranja, što povećava rizik za pacijente.

Kako ojačati zaštitnu barijeru kože?

Jesu li polinukleotidi čudo ili samo trend?

Iako mnogi klijenti vide opipljivo poboljšanje, polinukleotidi nisu „spas za sve“ niti mogu zamijeniti druge provjerene tretmane. Kako tvrdi dr. Sophie Shotter iz Britanskog kolegija estetske medicine, riječ je o korisnom alatu „za pacijente koji žele prirodan izgled i spremni su ulagati dugoročno“, ali ne o rješenju koje djeluje jednako na svakoga.