Povodom Svjetskog dana AIDS-a koji se svake godine obilježava na samom početku prosinca, razgovarali smo s Davorom Dubravićem, psihologom iz Centra za psihosocijalnu podršku udruge HUHIV. Zanimalo nas je kakva je situacija trenutačno u Hrvatskoj, koliko su ljudi upoznati sa simptomima ove bolesti, zašto se često miješaju termini AIDS i HIV te o današnjim antivirusnim terapijama i mogućnosti razvijanja cjepiva u budućnosti.

HIV u Hrvatskoj već se desetljećima drži na niskoj razini pa se može reći da smo u borbi protiv ovog virusa veoma uspješni. Postoji nekoliko faktora koji to objašnjavaju, a jedan od ključnih svakako je to što je Hrvatska prilično rano organizirala sustave testiranja i praćenja infekcije. Danas postoji mreža punktova za testiranje u cijeloj zemlji, a brojne udruge i nastavni zavodi bave se testiranjem i kvalitetom života osoba koje žive s HIV-om. Također, dosta se vremena ulaže u edukaciju i mladih te na taj način prevenciju bolesti.

Besplatno i anonimno testiranje na HIV i spolno prenosive infekcije

“Imamo učinkovitu terapiju kojom se postiže nulta viremija, čime se virus više ne može prenijeti na drugu osobu. Podaci pokazuju da se populacija osoba u Hrvatskoj koje injektiraju droge ne povezuje s višom stopom HIV infekcija. Znajući da postoje neki dobri pokazatelji, ima puno prostora za napredak, primjerice u području kvalitete života i prava osoba koje žive s HIV-om”, rekao nam je Davor Dubravić na početku.

HIV i AIDS

Ljudi nerijetko miješaju ova dva pojma pa smo našeg sugovornika zamolili da još jednom pojasni razliku između njih: “HIV je ime virusa, a AIDS stanje koje nastaje godinama nakon infekcije (u prosjeku 10 godina), koje obilježava imunokompromitirani sustav. U međuvremenu, neće biti nekih simptoma, stoga je preventivno testiranje, a ne ono potaknuto pojavom simptoma, jedno od važnijih koraka kada smo spolno aktivni.”

Danas je liječenje bolesti u Hrvatskoj veoma dobro organizirano te postoji terapija koja oboljelima omogućuje dug i ispunjen život bez simptoma i napretka bolesti. Pacijenti imaju nultu viremiju (nemjerljiv virus) i nultu vjerojatnost prijenosa uz njezino dosljedno korištenje. Bilo nam je iznimno drago čuti da oboljele osobe s HIV-om danas u velikoj većini žive normalne živote: “Zbog toga kažemo “osobe koje žive s HIV-om”, a ne zovemo ih “HIV-pacijenti”. Oni su pacijenti samo kratko vrijeme kada su u toj ulozi prilikom posjeta liječnika.”

Nažalost, iako smo do sada u razgovoru čuli većinom pozitivne stvari i napretke u liječenju bolesti, kada smo se dotaknuli teme stigmatizacije i društvenog prihvaćanja osoba koje žive s HIV-om otkrili smo da se na tom području malo toga promijenilo. Naime, iako su prevencija i znanstveni napredak u liječenju uvelike prisutni pa infekcija HIV-om nije smrtonosna dijagnoza, već kronična infekcija, stigma i dalje postoji.

Prevencija bolesti polučuje velike uspjehe, ali prevencija stigme o AIDS-u i HIV-u i informiranost minimalni su. HIV kao virus najčešće se još uvijek spominje u zastrašujućem kontekstu pa ljudi radije o tome ne čitaju i ne educiraju se. Ovakva neinformiranost jedan je od glavnih razloga stigme u društvu. Nekim je ljudima prepreka u testiranju, neki o tome ne žele razgovarati s partnerima niti predložiti testiranje, a sve to ponekada utječe i na izbor metoda kontracepcije.

Dostupne terapije i budućnost liječenja

Najbolja prevencija tijeka razvoja infekcije svakako je dovoljno rano testiranje. Ako se otkrije u ranoj fazi, nuspojave su zapravo minimalne. Osoba može normalno raditi, biti u vezi, imati djecu i planirati budućnost bez većih ograničenja. Jedino na što mora paziti do kraja života jest to da uzima terapiju redovito, što je zapravo neophodno kod bilo kojeg drugog kroničnog stanja.

Zahvaljujući razvoju više od 20 antiretrovirusnih lijekova, kombinirano liječenje HIV-a (HAART) danas vrlo učinkovito smanjuje viremiju na manje od 50 kopija/ml i značajno smanjuje smrtnost te pojavu oportunističkih infekcija. Terapija se preporučuje svim simptomatskim osobama te asimptomatskim s manje od 200 CD4 limfocita/mm³. Kod osoba s 200 do 350 CD4 limfocita/mm³ liječenje se započinje ako postoji nagli pad CD4 (>80 stanica/god) ili visoka viremija (>50 000 do 100 000 kopija/ml)). Liječenje se ne preporučuje osobama s više od 350 CD4 limfocita/mm³ bez simptoma. Cilj terapije je postići nemjerljivu viremiju, što se kod većine bolesnika postiže u nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Uspjeh liječenja snažno ovisi o dosljednom, redovitom uzimanju lijekova, čime se kod 70 do 80 posto bolesnika dugoročno održava niska razina virusa.

Dr. Tambić Andrašević: Antibiotici nisu lijekovi za snižavanje temperature!

“Što se infekcija ranije otkrije, ranije se može liječiti i virus staviti pod kontrolu, uz nekoliko mjeseci korištenja terapije. Terapije su uspješne, zbog čega se znatno produljio životni vijek osoba koje žive s HIV-om (uz pravovremeno liječenje se izjednačuje s općom populacijom)”, objasnio je psiholog Dubravić.

Saznali smo da su trenutačno u tijeku mnoga istraživanja i otkrića o virusu HIV-a i njegovoj prevenciji. To znači da se ništa ne može otpisati pa tako ni mogućnost pronalaska cjepiva. Ipak, za sada ne postoje napredci koji bi mogli promijeniti uobičajene načine prevencije. Važno je napomenuti da stručnjaci znaju što smanjuje vjerojatnosti infekcije, odnosno što su pouzdane metode zaštite. Također, postoji i već spomenuta terapija. Još uvijek nedostaje zadovoljavajuća edukacija i jačanje povjerenja u stručnjake i lokalne institucije kako bi se postigli još bolji rezultati u prevenciji i zaštiti građana.