Nova analiza međunarodnog tima znanstvenika pokazuje da se zaštitni učinci tjelovježbe smanjuju kako raste razina zagađenja zraka u okolini. Iako je redovita fizička aktivnost jedan od najsnažnijih čimbenika koji produžuju život, izloženost finim česticama (PM2.5) može značajno umanjiti te koristi, piše Euronews.

Velika studija 

Studija, objavljena u časopisu BMC Medicine, obuhvatila je više od 1,5 milijuna odraslih osoba iz Ujedinjenog Kraljevstva, Danske, SAD-a, Tajvana i Kine, koje su praćene više od deset godina. Rezultati potvrđuju da ljudi koji tjedno vježbaju barem dva i pol sata imaju oko 30 posto manji rizik od smrti u odnosu na one koji vježbaju rjeđe. No ta se prednost naglo smanjuje u područjima s visokom razinom zagađenja.

Zašto je zrak u Zagrebu tako loš, iako industrije gotovo i nema?

U kvartovima gdje koncentracija PM2.5 prelazi 25 mikrograma po kubičnom metru zraka, smanjenje rizika pada na svega 12 do 15 posto. Na još višim razinama, iznad 35 μg/m³, koje pogađaju više od trećine svjetske populacije, zaštitni učinak tjelovježbe dodatno slabi.

„Toksinima bogat zrak može djelomično blokirati dobrobiti vježbanja, iako ih ne uklanja u potpunosti“, rekao je vodeći autor Andrew Steptoe s University College London.

Kako sigurno vježbati u urbanim sredinama

Sitne čestice nastale izgaranjem fosilnih goriva i prometa dovoljno su male da prodru duboko u pluća, pa čak i u krvotok, povećavajući rizik od srčanih i respiratornih bolesti te određenih neuroloških poremećaja.

Znanstvenici naglašavaju da cilj nije odvratiti ljude od vježbanja, već potaknuti razumnije odluke: biranje čišćih ruta, praćenje kvalitete zraka ili smanjenje intenziteta napora u danima s lošim uvjetima.

Iako studija ima ograničenja – većina podataka dolazi iz bogatijih zemalja, a nisu analizirani prehrana ni kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima – autori zaključuju kako je istodobno poboljšanje kvalitete zraka i poticanje tjelesne aktivnosti ključno za zdravije starenje.