Ponekad najveća znanstvena otkrića ne dolaze iz strogo planiranih strategija iskusnih profesora, već iz slučajnih razgovora na hodnicima fakulteta. Upravo to se dogodilo na prestižnoj klinici Mayo, gdje je neobavezna kava dvoje doktoranada dovela do inovativne metode za otkrivanje uzročnika starenja i bolesti – takozvanih senescentnih ili "zombi" stanica.

Istraživanje objavljeno 14. prosinca 2025. u časopisu Aging Cell opisuje kako su znanstvenici po prvi put iskoristili aptamere – sitne, prilagodljive molekule DNK – kako bi u živom tkivu precizno označili stanice koje odbijaju umrijeti.

Problem "zombi" stanica

Senescentne stanice su stanice koje su se prestale dijeliti, ali se, za razliku od zdravih stanica, ne uklanjaju iz organizma. Umjesto toga, one ostaju prisutne poput "zombija", nakupljaju se tijekom godina i luče kemikalije koje oštećuju okolno tkivo. Povezuje ih se s nizom stanja, od raka i Alzheimerove bolesti do opće oronulosti organizma koja dolazi sa starošću.

Zašto neki tumori pluća bolje reagiraju na imunoterapiju?

Znanstvenici već dugo rade na terapijama koje bi uništile te stanice (senolitici), no glavni problem bio je kako ih uopće pronaći u šumi zdravog tkiva, a da se pritom ne ošteti organizam.

Tehnologija koja mijenja igru

Rješenje koje su predstavili istraživači s Mayo klinike leži u aptamerima. Riječ je o kratkim lancima sintetičke DNK koji se mogu saviti u specifične 3D oblike i vezati za proteine na površini stanica, djelujući poput mikroskopskih tragača.

Tim je proveo eksperimente na miševima, probijajući se kroz više od 100 bilijuna nasumičnih sekvenci DNK, sve dok nisu pronašli one rijetke aptamere koji se vežu isključivo za senescentne stanice. Otkrili su da se ovi "pametni tragači" vežu za specifičnu varijantu proteina fibronektina, što je do sada nepoznat marker starenja.

"Ovaj pristup dokazao je princip da aptamere možemo koristiti za razlikovanje bolesnih od zdravih stanica," izjavio je dr. Jim Maher, III, biokemičar i jedan od voditelja studije, prenosi ScienceDaily.

Od slučajnog susreta do otkrića

Priča iza ovog otkrića jednako je zanimljiva kao i sama znanost. Projekt je započeo kada su se na znanstvenom skupu susreli Keenan Pearson, student koji je proučavao aptamere za liječenje raka mozga, i Sarah Jachim, koja je istraživala biološko starenje.

Pearson se zapitao bi li se njegova tehnologija mogla primijeniti na njezino područje. Iako su njihovi mentori ideju isprva nazvali "ludom", prepoznali su potencijal i podržali studentsku inicijativu.

"Iskreno nam se svidjelo što je to bila autentična ideja studenata i prava sinergija dvaju različitih istraživačkih područja," prisjetio se dr. Maher.

Što ovo znači za budućnost?

Iako je metoda zasad testirana na miševima, implikacije za ljudsko zdravlje su goleme. Aptameri su jeftiniji i fleksibilniji za proizvodnju od tradicionalnih protutijela. Ako se uspješno prilagode ljudima, mogli bi služiti ne samo za dijagnostiku, već i kao "poštari" koji će dostavljati lijekove izravno u "zombi" stanice i uništavati ih, čime bi se moglo usporiti starenje ili liječiti bolesti povezane s dobi.

"Ovo je tek prvi korak, ali rezultati sugeriraju da bi se pristup s vremenom mogao primijeniti na ljude," zaključuju autori studije.